Novosti i obavijesti

18.11.2013.

SVE JE TEŽE BITI ISELJENI HRVAT U DOMOVINI HRVATSKOJ

Milanovićev "govor iz glave" bez glave i repa
Sve je teže biti iseljeni Hrvat u domovini Hrvatskoj

Ilija Filipović

Krajem listopada prošle godine zastupnik Ilija Filipović (HDZ) uputio je Zoranu Milanoviću, predsjedniku Vlade slijedeće zastupničko pitanje: „Je li Vlada pokrenula proces usklađivanja relevantnih zakona sa Zakonom o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske? Koje zakone Vlada smatra nužnim uskladiti sa Zakonom o Odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske? U kojem roku će Vlada prijedloge izmjena i dopuna tih zakona uputiti Hrvatskom saboru?“

Na to pitanje zastupnik Filipović je u roku dobio odgovor koji glasi: „Vlada Republike Hrvatske sustavno vodi brigu o usklađivanju zakonskih propisa sa Zakonom o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Naime, Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske kao novoosnovano središnje tijelo državne uprave nadležno za područje odnosa između Republike Hrvatske i Hrvata izvan Republike Hrvatske sudjeluje u stručnim i radnim tijelima Vlade Republike Hrvatske kod pripreme prijedloga propisa vezanih za područja odnosa s Hrvatima izvan Republike Hrvatske, te na taj način vodi računa o usklađenosti prijedloga propisa sa Zakonom o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Pored toga Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske radi na usklađivanju propisa iz svoje nadležnosti.“

Predsjednik Vlade nije odgovorio koje zakone smatra posebno relevantnim za Hrvate izvan RH koje bi trebalo uskladiti za Zakonom o odnosima RH s Hrvatima izvan RH. Iz saborskih rasprava moglo se razabrati da bi sigurno trebalo uskladiti Zakon o hrvatskom državljanstvu koji je zadnjim izmjenama i dopunama unio odredbe na štetu Hrvata koji žive izvan RH a stvarno i na šetetu cijele nacije. Boro Grubišić, (HDSSB), bivši podpredsjednik Odbora za Hrvate izvan RH, bio je podnio 4 amandmana na Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu. Začudo, bivši državni tajnik u Vladi Jadranke Kosor, glatko je odbio sve njegove amandmane.

Slučaj Ive Andrića i drugih andrića

Vladajuća koalicija nije htjela prihvatiti ni amandman na Zakon o strancima kojim se htjelo unijeti dopunu da pripadnici hrvatskog naroda nisu stranci u Hrvatsko i kad nemaju hrvatsko državljanstvu u smislu odredbi tog zakona. To bi značilo da ne bi morali prijavljivati i odjavljivati prebivalište/boravište i da bi mogli raditi bez radne dozvole. Naravno, ne bi mogli sudjelovati u izborima oni koji nemaju hrvatsko državljanstvo. Vladajuća koalicija nije prihvatila oporbene prijedloge na Prijedlog zakona o prebivalištu Da će prije ili kasnije iz toga zakona proizići problemi za iseljenike i one koji privremeno rade ili živi u inozemstvu, oporba je vidjela i glasovala protiv usvajanja tog zakona. Na sjednici Odbora za Hrvate izvan RH, bivši zastupnik Ivo Andrić je rekao da je i on bio prisiljen prijaviti fiktivno prebivalište u Slavonskom Brodu da bi mogao imati osobnu iskaznicu jer bez nje nije mogao primati plaću. Ne znam gdje je imao prijavljeno prebivalište bivši zastupnik Rade Bošnjak ali on je iz istih razloga morao prijaviti prebivalište negdje u Hrvatskoj kao i Ivan Bagarić, bivši predsjednik Odbora za Hrvate izvan RH koji živi u Mesihovini, općina Tomislavgrad i Dragan Vukić, bivši član Odbora za Hrvate izvan RH. Bagarić je imao prijavljeno prebivalište u Splitu, Vukić u Dubrovniku. I računi za putne troškove pokazivali su da nemaju prebivalište u Republiici Hrvatskoj. Osim što su neki novinari uz dozu sarkazma pisali o Ivi Andriću jer nije znao ni gdje se u Slavonskom Brodu nalazi ulica u kojoj je bio prijavio prebivalište, ni policija niti itko drugi, nije smatrao potrebnim postavljati dodatna pitanja o prebivalištu navedenih zastupnika.

Koliko je međutim osoba diljem Hrvatske izbrisano, teško je reći. Od brisanja su odredbom tog zakona izuzeti državljani koji su obuhvaćeni programom povratka a u toj kategoriji su hrvatski državljani srpske etničke pripadnosti. Hrvati iz Vukovara koji su odmah po padu Vukovara raseljeni posvuda po Hrvatskoj tijekom godina većinom su na neki način već stambeno zbrinuti. Oni koji ne žive stalno u Vukovaru, policija je, pretpostavljam, izbrisala a nije mali broj Hrvata iz Vukovara koji su se i sami već poodavno izbrisali jer ih je život vezao za mjesta gdje su našli posao i gdje su im odrasla djeca.

Snađi se, druže!

Život je u Hrvatskoj mnoge prisilio da se snalaze kako znaju i umiju. Sve je više ljudi prisiljeno uzeti posao bilo gdje na bilo koje vrijeme. Ljudi imaju negdje neku fiksnu adresu kamo se vraćaju za duže ili kraće vrijeme. Mnogi stvarno nemaju mogućnost uzimati slobodne dane da bi na nekom konzulatu ili policijskoj postaji prijavili promjenu prebivališta ili boravišta. Osim što ljudi ne vide razliku između tzv. prebivališta i boravišta, mnogi ne mogu ni znati koliko dugo će moći ostati negdje na radu. A Zakon o prebivalištu još uvijek barata s terminima poznatim iz vremena u kojima je propala država izvozila na „privremeni rad“ u kapitalističke i druge zemlje. Privremenost je trajala dok mrtvi ne zapjevaju a mnogi ni dan danas ne znaju borave li duže npr. u Njemačkoj ili u Hrvatskoj. Stvarno se mnogi mogu smatrati trajno iseljenim jer dolaze na kraće vrijeme ili tek povremeno dođu u Hrvatsku te bi prema Zakonu o prebivalištu trebali odjaviti prebivalište u Hrvatskoj i vratiti osobnu iskaznicu.

Po svoj prilici, neki Hrvati su policiji priznali da veći dio godine žive u inozemstvu pa su ostali bez osobne iskaznice. Drugi su pak, svjesno, kako savjetuje SDP-ov zastupnik Ivo Jelušić, jednostavno prijavili svoje stalno boravište u inozemstvu kao privremeno. I doista na stranici MUP-a nalazimo sljedeće: „Hrvatski državljani koji i dalje imaju prijavljeno prebivalište u Hrvatskoj, jer u inozemstvu borave samo privremeno, imaju pravo na osobnu iskaznicu. Dakle, čim imate prebivalište u RH, imate i pravo na osobnu iskaznicu, jer se radi o javnoj ispravi kojom se, između ostalog, dokazuje prebivalište. „U članku 2. Zakona o prebivalištu nalaze se sljedeće definicije: Prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi. Boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka. Boravište u Republici Hrvatskoj mogu imati i hrvatski državljani koji žive ili borave izvan Republike Hrvatske.

Nijemci su izmislili termin Gastarbeiter, gost radnik, bivša država „radnike na privremenom radu“. Nit je radnik koji radi gost, niti je netko tko 40 godina s obitelji živi i radi i školuje djecu u inozemstvu „radnik na privremenom radu“. A stariji će se sjetiti da su „Mujo, Ante i drugi morali na dobrovoljni rad na izgradnju pruge Brčko – Banovići. „U biti, nema problema, samo ljudima sve treba objasniti“, izjavio je za iseljenička obavijesna sredstva podpredsjednik Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske. On ne kaže da su glupi oni koji su policiji izjavili da u Njemačkoj, Švicarskoj ili nekoj drugoj zemlji imaju prebivalište nego im lijepo kaže da su neinformirani. Mogao je reći i da su bedasti jer se nisu znali snaći i jer se drže zakona k'o pijan plota. Da to ne čine upozoravao ih je poodavno Tito.

Jelušićev konačni odgovor

„KONAČNI ODGOVOR - Umjesto odjave prebivališta, Hrvati u dijaspori trebaju samo prijaviti odlazak na privremeni rad - Samo ludilo može natjerati jednu državu da se odrekne 4,7 milijuna svojih državljana na ovaj način. Hrvati u Njemačkoj su ogorčeni, nekima su već u konzulatima poništene hrvatske osobne iskaznice, ljudi ostaju bez važnog dijela svog hrvatskog identiteta - govori jedan od Hrvata koji je na privremenom radu u Njemačkoj. Ipak, njihova frustracija je, izgleda, samo plod neinformiranosti, ili nedovoljno točnih informacija. Kako je izjavio Ivo Jelušić, dopredsjednik Odbora Republike Hrvatske za Hrvate izvan Hrvatske svaki Hrvat ima pravo na hrvatsko državljanstvo, i to je riješeno zakonom. - Svaki hrvatski državljanin ima pravo nastaniti se u Hrvatskoj i ispuniti tu svoja prava. Svaki Hrvat iz BiH, Njemačke, Australije može se nastaniti u Hrvatskoj kada to želi. Ne mora imati stan, posao, samo želju da živi u Hrvatskoj. Problem je kod onih koji imaju prebivalište, a ne žive u Hrvatskoj. U biti, nema problema, samo ljudima sve treba objasniti. Oni koji su na privremenom radu u inozemstvu samo trebaju prijaviti MUP-u da su na privremenom radu, dostaviti dokument o privremenom radu i svakih pet godina to treba ponoviti. Nema nikakvih problema ni poništavanja hrvatske osobne iskaznice. Privremeni rad može trajati i 30 godina, procedura ostaje ista“.

Umjesto da se Zakon o prebivalištu uskladi s Ustavom (čl. 32.) i da se izmijeni Zakon o osobnoj iskaznici tako da bude samo dokaz identiteta vlasnika a ne njegova „prebivališta“, te da svaki hrvatski državljanin ima pravo na osobnu iskaznicu, nastavlja se po starom.

Članak 32. Ustava

„Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno sekretati i birati boravište. [NN 135/97., čl. 6., 15. 12. 1997.] Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu. [NN 135/97., čl. 6., 15. 12. 1997.] [NN 28/01., čl. 8., 28. 3. 2001.] Pravo kretanja na teritoriju Republike Hrvatske, pravo ulaska u nju i izlaska iz nje može se iznimno ograničiti zakonom, ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka, ili zdravlja, prava i sloboda drugih.“[NN 135/97., čl. 6., 15. 12. 1997.]

Pitanje Ilije Filipovića Zoranu Milanoviću

Nekim Hrvatima to nikako ne ide u glavu. Oni uzimaju zakone ozbiljno i dosta im je bilo muljanja u bivšoj državi. Među takvim je i zastupnik Ilija Filipović koji je na aktualnom satu premijeru Zoranu Milanoviću postavio sljedeće pitanje: „Ja ću postaviti premijeru, predsjedniku Vlade jedno ovovremeno pitanje, ne ću ići tako daleko u prošlost. Svjedočimo ovih dana jednoj vrlo značajnoj temi koju čitamo na portalima koja je uznemirila Hrvate izvan Republike Hrvatske zbog nevjerice da će krajem sljedećeg mjeseca, dakle nakon godinu dana od dana donošenja Zakona o prebivalištu, mnogi ostati bez osobnih iskaznica i time postati stranci u svojoj vlastitoj domovini. Naime, hrvatski državljani u dijaspori i Bosni i Hercegovini koji trajno ne žive u Republici Hrvatskoj drže prijetećim mnoge odredbe Zakona o prebivalištu zbog policijske provjere i nadzora građana državljana RH na način dolaze li Hrvati izvan RH u svoje stanove i kuće, kada i koliko ostaju kroz godinu u RH, a ako su u RH odlaze li, kamo odlaze i iz kojih razloga, koliko dugo, jesu li se uredno prijavili nadležnoj policijskoj postaji prema prebivalištu itd.

I sve to unatoč jasnoj odredbi stavka 2. da ne citiram druge odredbe istog članka, članka 32. Ustava, citirat ću taj stavak 2. 'Svaki državljanin RH ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države, naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu.' To je jasna ustavna norma Ustava RH. Ovakvu policijsku kontrolu gotovo da nismo imali niti u državi koja je propala iz raznoraznih razloga, a znamo kojih. Dakle, pitao bih gospodina premijera zašto se odriče hrvatske dijaspore? Zašto im prijetimo oduzimanjem osobnih iskaznica, kada će prestati propitivanje braniteljskih prava i branitelja izvan RH i zašto bogatoj i vitalnoj dijaspori ne dopustimo ulazak njihovog kapitala za investicije, a vratimo umirovljenike bez prijetnje da ćemo im oporezovati njihove krvavo stečene mirovine?“

Odgovor Zorana Milanovića

Zoran Milanović je odgovorio njemu a valjda je to odgovor i iseljeništvu, Hrvatima u BiH a, pretpotpostavljam, također izvršnoj vlasti, konkretno MUP-u, kako će primjenjivati Zakon o prebivalištu. Zoran Milanović: „Nije jednostavno, možda nije ni uputno birati između toga i opredjeljivati se kao predsjednik Vlade i kao političar i ministar između toga da je Hrvatska država, država hrvatskog naroda što je i država svih njezinih građana. Dakle, ove slutnje koje ste iznijeli ne stoje, to je sve netočno potpuno netočno. Ja vam ovdje ne ću govoriti što ja osjećam i na kakvu vrstu sentimenta nailazim s druge strane kada idem u BiH, to nije hrvatska dijaspora to su Hrvati u BiH, u dijaspori sam bio nešto po Americi, u Čileu, to je prava dijaspora. Oni na žalost uglavnom više ne govore hrvatski zaboravili su ali i to su Hrvati ali da vam odgovorim sljedećim primjerom. Prije svega, osobne iskaznice nikome ne će biti oduzimane. Što će pisati na njima i kako se regulira institut prebivališta i koji su uvjeti potrebni da bi se taj status stekao i zadržao to je drugo pitanje i ono nije usmjereno ni protiv koga osobno niti protiv bilo koje druge grupacije ili treće grupacije.

Ali da se vratim na ono prethodno. Govorite o provjerama, što da odgovorim ljudima u Vukovaru koji traže da policija provjerava status prebivališta lokalnih građana srpske nacionalnosti? Da idu od kuće do kuće i da provjerava tko gdje živi. Da kažem da ili ne? Kako da se postavimo prema provođenju zakona u tom slučaju? Ovdje govorimo o dvije identične stvari, dakle zakon se treba provoditi i tu i tamo, prebivalište je prebivalište, popis stanovništva je popis stanovništva i tu ne zauzimam ničiju konkretnu stranu, tu se zakon provodi. Ako netko vara u provođenju zakona, ako netko daje krive podatke posljedice za to će kad-tad snositi bio on Hrvat, Srbin ili bilo što treće. I to je jedini stav koji po tom pitanju mogu zauzeti. Mene ne zanima jel netko prijavljen na adresi u Splitu ili u Chicagu kada govorimo o dijaspori i gdje živi već desetljećima i tamo bi trebao imati prebivalište, valjda, koje bi stajalo na osobnoj iskaznici, hrvatskoj osobnoj iskaznici, koja je neupitna. Imat će i dalje, pitanje je samo prebivališta. To za nas politički više ne znači ništa ako je bilo bilo kakvih iluzija te vrste. Vi vrlo dobro znate da ja kad idem i u BiH po glasove ne idem jer mi u BiH koja nije dijaspora nego je to BiH to je svijet za sebe kada je Hrvatska u pitanju, ne idem po glasove nego idemo vidjeti svi koji idemo tamo kako ljudima možemo pomoći bez da im budemo mentori i tutori ali opet imamo jedan poseban odnos i svi to znamo. A ne zato da bi ih izbacio iz njihovih stanova u Splitu, Imotskom ili Sinju ako ih uopće imaju da ne bi glasali za neku stranku. Toga nema. Ali shvaćate li da tu moramo zauzeti stav isti prema svima? Kada me branitelji iz Vukovara i ljudi koji su traumatizirani, kojima uvođenje dvojezičnih natpisa nekima s pravom, mogu razumjeti da određene mjere padaju teško a neki opet imaju druge motive nimalo tople i nimalo ljudske, kada traže primjenu zakona tamo onda znajmo da to vrijedi za sve u svim dijelovima Hrvatske. I tu naprosto nema prostora za manipuliranje“.

Čišćenje registra nevoljenih birača

Ilija Filipović: „Hvala vam lijepa gospodine predsjedniče Hrvatskog sabora. Dakle, ja sam zatečen načinom kako ste vi elaborirali odgovor na moje pitanje iako sam ja u nastavku, već je isteklo vremena, jasno postavio određena pitanja. Već su na terenu vidljivi rezultati ovoga o čemu sam ja govorio, a to je da Hrvati izvan RH ostaju bez osobnih iskaznica, provjerite malo te podatke u DKP-ima, to je posebno značajno za određene konzulate u Njemačkoj, u Švicarskoj i da ne spominjem imena tih ljudi, imam ih jer sam dobio to na svoj mail. Ono što bih ja očekivao od vas da poduzmete sve kako bi se Zakon o prebivalištu i set drugih zakona koji se odnosi na ovu temu i odnosi se na Hrvate izvan Hrvatske uskladio sa ovim Zakonom o odnosima RH prema Hrvatima izvan RH i da otklonimo ove štetne norme koje doista smetaju ovim pitanjima koje sam ja govorio. Postoji sumnja da je cilj bio čišćenje registra birača kako bi se sljedeći izbori za EU Parlament ili predstojeći predsjednički parlamentarni izbori, lokalni izbori itd. održavali bez glasova onih koji ne žive u RH. Velika je razlika imati osobnu iskaznicu i ne imati osobnu iskaznicu. A spomenuo sam i braniteljsku populaciju, imam 17 sekundi pa ću reći već dugo se stvara jedna negativna percepcija prema braniteljskoj populaciji Hrvatskog vijeća obrane u Hrvatskoj što je izuzetno štetno, što je neopravdano, što je neodrživo i ja vas molim da prestanu takve špekulacije o ulozi Hrvatskog vijeća obrane u obrani Hrvatske.“

Sudeći po odgovoru, premijer Milanović ovakva pitanja nije očekivao i nitko ga nije upoznao s odredbama Zakona o prebivalištu ni sa Zakonom o osobnoj iskaznici. Njemu je svejedno je li netko prijavljen u Splitu ili Chicagu. On kao i Jelušić drži da jednako mogu imati osobne iskaznice. Njemu nije poznato da policija piše prekršajne naloge i za državljane koje netko prijavi da duže vrijeme ne žive na adresi tzv. prebivališta nego zbog posla ili nekog drugog razloga u istoj općini ili gradu određeno vrijeme na drugoj adresi. Može biti svejedno Milanoviću ali nije svejedno Hrvatima, hrvatskim državljanima koji imaju pravo na rad bez radne dozvole u Hrvatskoj ali su prisiljeni tražiti tko će ih htjeti prijaviti na nekoj adresi. Nije svejedno ni braniteljima koji su se borili i u HVO-u i u HV-u i primaju mirovinu preko neke od banaka u Hrvatskoj. I na kraju, meni se čini, lakše je razumjeti Jelušića koji poručuje Gastarbeierima: prijavite prebivalište, a je li to prebivalište ili boravište, držite za sebe.

Pavao Blažević
http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/iseljenistvo/9099-milanovicev-govor-iz-glave-bez-glave-i-repa